Najveća radost fantastike leži u njezinoj sposobnosti da nas „odvede“ izvan našeg svijeta u spektakularne nove realnosti, gdje je sve moguće. Osim čistog uzbuđenja, znanstvena fantastika može ohrabriti najbolje među nama kako bi fantastiku pretvorili u stvarnost. To ne znači da se nadamo da će nas izvanzemaljci stvarno napasti, već ovaj popis koji je sastavio portal listverse.com donosi neke od izuma znanstvene fantastike koji su blizu primjene u stvarnom svijetu. Pa krenimo redom…
1. Brisanje ili zamjena memorije
Već neko vrijeme, neurolozi znaju da mozak nije biološki hard disk, nego se sjećanja stvaraju konstantno ispočetka, kroz proces koji znanstvenici nazivaju rekonsolidacija sjećanja.
To u biti znači da se neki događaji u mozgu „rekalibriraju i pune“ ovisno o raspoloženju i stanju svijesti. Tako memorija (sjećanja) postaje nepouzdana.
To je i jedan od razloga zašto traumatična sjećanja postaju manje traumatična tijekom vremena, te se ona s vremenom podešavaju u skladu s emocionalnim stanjem u trenutku prisjećanja.
Nedavno su znanstvenici povezali protein (poznat kao “PKMzeta”) i zadržavanje sjećanja. Određeni lijekovi ( “PKMzeta inhibitori”) imali su uspjeha s blokiranjem neželjenih traumatskih sjećanja kod pacijenata zabranjivanjem PKMzeta proizvodnje u mozgu, što ima za posljedicu značajno smanjenje dugoročnih prisjećanja.
Istraživači su također otkrili kako hakirati proces prisjećanja u mozgu, te su uspjeli za promjeniti podatake koji se obrađuju, uglavnom koristeći moć sugestije.
Jedan psiholog koristi ovu tehniku kako bi uvjerio pacijente da su počinili izmišljeni zločin, a oni su kasnije bili u mogućnosti pružiti detaljan opis, unatoč činjenici da se zločin nikada nije dogodio.
Ova istraživanja sugeriraju da bi kombinacija ovih tehnika (blokiranje PKMzeta proizvodnje i „hakiranje sjećanja“) mogla rezultirati da se sjećanja izbrišu zauvijek.
2. Svjetlosni mačevi
Znanstvenici su “slučajno” stvorili “fotonsku molekulu” – nešto što se u znanstvenom svijetu činilo nemogućim, jer fotoni (čestice svjetla) nemaju masu. Stvaranjem jedinstvenog medija u kojem su fotoni u snažnoj interakciji jedni s drugima, oni su stvorili (doduše još uvijek na subatomskoj razini) novi oblik materije napravljen od svijetlosti.
Spomenuti “jedinstveni medij” se sastoji od oblaka atoma metala koji se hlade na temperaturama iznad apsolutne nule, ali rezultat toga je, prema profesoru fizike sa Sveučilišta Harvard Mikhaila Lukina je da “je fizika onoga što se događa u tim molekulama slična onome što smo vidjeli u filmovima“.
Iako je prva stvar koja nam pada na pamet izum svjetlosnog mača, ovo otkriće može biti posebno korisno u razvoju kvantnih računala.

3. „Umjetno stvoreni ljudi“
Znanstvenici već dugo traže održivu tehniku za proizvodnju umjetnih ljudskih jajnih stanica i spermija. U 2014 istraživači s Cambridgea su uspjeli proizvesti “klicu” stanice, koja bi se mogla razviti u zrele ljudske stanice, što je proces koji je prije uspio samo kod glodavaca.
Iako je ovo istraživanje impresivno, kineski znanstvenici nedavno su napravili još veći i strašniji korak. U lipnju 2016, Medicinski fakultet iz Nanjinga objavio je svoju studiju koja pokazuje novi eksperiment s matičnim stanicama glodavaca. Oni su uspjeli proizvesti spermu s brzim procesom sazrijevanja. Ti spermiji su ostali bez repova pa su ih ubrizgali u mišja jajašca, te ih na taj način oplodili i razvili u zdrave embrije, koji su se s vremenom razvili u zdrave, žive miševe. Bez očeva!
Obzirom da ljudski dio ovog poduhvata zaostaje godinu ili dvije za glodavacima, vjerojatno možemo očekivati i otkrića s ljudskom spermom u vrlo bliskoj budućnosti.
To znači da bi još za vrijeme naših života ljudi uzgojeni u laboratoriju mogli postati stvarnost.

4. Stvaranje crnih rupa
U nedavnom eksperimentu, koji će vjerojatno osigurati Stephenu Hawkingu Nobelovu nagradu za to predviđanje prije četiri desetljeća, fizičar Jeff Steinhauer je koristio zvučne valove za stvaranje simuliranih “laboratorijskih crnih rupa” koje bi mogle dokazati mnogo toga što su prije bile samo pretpostavke.
„Zvučne rupe“ izrađene su tako da su prvo hladili pa zagrijavali helij te su na taj način stvorili barijeru koja bi trebala biti neprobojna putem zvučnih valova. Tim eksperimentom Steinhauer je otkrio fonone-male snopove energije koji stvaraju zvuk i bježe iz njegove umjetne crne rupe.
Naravno, znanstvenici u CERN-u već rade na pravim crnim rupama. Ideja je da gravitacija utječe na različite valne dužine materije na isti način na koji prizma utječe na svjetlost. Znanstvenici su izračunali razinu energije koja je potrebna da se mini crna rupa pojavi. Ako uspiju u svom naumu, to bi značilo da su dokazali da gravitacija djeluje kao duga – i da postojanje paralelnih svemira nije baš toliko nerealno.